Ovo je jedna od tema koja ne mora biti presudna za uspjeh prezentacije, ali i jedna od mnogih manjih poluga koje ukupni dojam koji ostavljate na publiku mogu prevagnuti na jednu ili na drugu stranu. Stvari u životu pa i u poslu su rijetko kada crno-bijele, mnoge odluke koje naša publika treba donijeti na temelju naših prezentacija su na vagi. Tu vagu može preokrenuti jedna ili više ovakvih „sitnica“.
Ovo je isto tako jedna od tema o kojoj ljudi uopće ne razmišljaju u pripremi prezentacije. Rezultat toga je da pozicija koju zauzmemo bude preslikana pozicija onog koji je prezentirao prije vas ili pak rezultat intuicije i podsvjesnog, svakako ne rezultat neke ukupne strategije nastupa. Mjesto gdje stanemo tako zapravo dosta otkriva o unutarnjem stanju prezentera.
Dobrom dijelu ljudi prezentacija je nešto odbojno i neugodno pa se to itekako manifestira i na poziciju koju zauzmu. Najradije bi se sakrili iza platna, ali budući da je iza platna obično zid tada nađu neko zabačeno mjesto uza zid pokraj platna ili LCD ekrana na kojem nešto pokazuju. To postaje naše „sigurno“ mjesto, mjesto koje je najdalje moguće od publike, mjesto objašnjivača slajdova. Objašnjivač slajdova znači da je slajd #1, a objašnjivač je tek #2.
To je isto tako i mjesto s kojeg imamo najmanji mogući utjecaj. To mjesto je pandan onoj maloj sličici prezentera u kutu ekrana pokraj slajda kada prezentiramo online.
Želite li imati bolju konekciju s ljudima ispred sebe te biti u stanju ostvariti veći utjecaj na njih, trebate izaći iz zone komfora i približiti im se. Već sam pisao kako je za uvod, završetak i neke druge bitne momente prezentacije korisno ugasiti slajd i svu pozornost staviti na sebe. Upravo su to i trenutci kada trebate doći bliže svojoj publici kako bi do kraja iskoristili taj moment i poentirali.
Centralna pozicija ispred publike najbolja je pozicija – tzv. Power position. Trebate im biti blizu, ali opet ne toliko blizu da im se unosite u lice i stvarate nelagodu, svakako trebate poštovati osobni prostor. Koliki je točno taj osobni prostor ovisi o tome koliko dobro poznajete publiku, ovisi o temi i prigodi, a ovisi i o samom prostoru.
Naravno da kada trebate nešto pokazati na slajdu da ćete otići do platna/ekrana i to učiniti. Naravno da kada vam netko iz publike postavi pitanje da ćete doći malo bliže toj osobi kako bi i svojim tijelom dali važnost i pozornost osobi koja postavlja pitanje. Kretanje nipošto nije zabranjeno, dapače.
Strategija „gdje stajati“ je zapravo strategija „gdje se kretati“. Ali to je kretanje na ovaj način promišljeno i u službi ostvarivanja cilja prezentacije te usklađeno s onim što se u prezentaciji događa. Kretanje koje većina (nesvjesno) prakticira je cupkanje i „plesanje“ korak naprijed, korak nazad, korak lijevo, korak desno. To je jedan od tipičnih znakova nervoze i treme. Kada je to cupkanje lagano i sporo mnogima je neprimjetno pa ne šteti mnogo. Kada je izraženo i mahnito tada postaje velika distrakcija koja odvlači pažnju publici te oduzima vrijednost prezenteru. Ono što je meni osobno jako zanimljivo je da većina „plesača“ i „cupkala“ uopće nije svjesna da to radi. Ako ih naknadno pitam kako su stajali tijekom prezentacije, kažu da su stajali mirno ili da ne znaju.
Jedna od stvari koje uvijek tražim klijenta/organizatora kada trebam držati prezentaciju/radionicu u nepoznatom prostoru su slike dvorane gdje će se održavati. Sa slikama mogu vidjeti gdje će biti oni, a gdje planiram biti ja. Sa slikama mogu vidjeti i tehničku opremu, izvore svjetla, veličinu ekrana i mnoge druge stvari koje mi pomažu u pripremi i prilagodbi materijala i mog plana kretanja te izvođenja praktičnih vježbi.
Mnoge su dvorane nepravilne, premale, mnoge su zapravo neprilagođene za to čemu služe i imaju suboptimalne uvjete koje onemogućuju idealne željene pozicije (primjerice projektor na stolu, a ne na stropu). Upravo u takvim prostorijama dolazi do izražaja ovaj vid pripreme gdje na miru i s dovoljno vremena za adaptaciju sebe i/ili prostora možemo vidjeti kako izvući maksimum iz zadanih parametara.
Ako imam slike dvorane onda mogu odraditi i tehniku vizualizacije koja je jedna od najmoćnijih tehnika pripreme bilo koje vrste nastupa.
Intuicija se mnogima pokazala kao loše rješenje, a promišljeno bavljenje ovim pitanjima 5 ili 15 minuta prije početka prezentacije također nije najbolja ideja jer tada zasigurno imate dovoljno stresa i drugih stvari na umu. Nekad moram biti malo više uporan (čitaj „dosadan“), ali ne sjećam se kad sam zadnji put išao prezentirati u nepoznat prostor za koji nisam unaprijed dobio slike.
Tehnike rješavanja treme, tj. barem njenog „racionalnog“ dijela, jesu tehnike eliminacije nepoznanica. Nepoznat i možda neprilagođen prostor je jedna velika nepoznanica koja stvara stres i koja vam sigurno ne treba. Eliminirajte ju.
Comments