Kao i svi vi, skoro svaki tjedan čujem za neki novi AI alat za prezentacije. Ništa čudno, AI je svuda pa tako i u prezentacijama. Tu su naravno i nezaobilazni natpisi kako je PowerPoint mrtav, a time, kako kažu, i duga vladavina nejasnih i dosadnih prezentacija. Kao što je općepoznato, PowerPoint je kriv za to. Naravno da AI može napraviti prezentaciju. Pitanje je – kakvu? Pitanje je – koje dijelove procesa može upotpuniti ili zamijeniti? Razmišljanje? Dizajn? Izvedbu? Nažalost, od dvije primjene AI u prezentacijama o kojima se najviše priča, jedna je za većinu nas u biznisu irelevantna, a druga prilično loše rješava krivi problem. Pročitajte do kraja prije nego me proglasite AI skeptikom, ponuditi ću i drugačiju perspektivu.
Generiranje sadržaja
Prva od te dvije primjene o kojima se priča je generiranje sadržaja. Govorim o „kreiraj mi prezentaciju od 10 slajdova o temi X“. Glavna uloga AI ovdje je pretraživanje, selekcija i kompilacija sadržaja s interneta. AI u tome briljira. Siguran sam da đaci i studenti, na užas svojih profesora, obilato koriste ovu mogućnost. Mi iz biznisa, međutim, ne radimo prezentacije o temama o kojima znamo malo ili ništa. Barem se nadam da je tako. Alati poput Microsoft Copilota naravno nude mogućnost da se kao input koriste vaši dokumenti što je korak u pravom smjeru, ali za sada, koliko sam vidio, to još uvijek ne funkcionira najbolje. Ako pak mogućnost generiranja prezentacije o nekoj temi koristimo da bi o toj temi nešto naučili, pretpostavljam da je svrsishodnije tražiti AI da nam napravi suvisao članak, nego prezentaciju. Posebno je to slučaj zbog samog načina kako AI kreira prezentacije, tj slajdove, a što je tema ove druge točke.
Generiranje slajdova
Čini mi se da je AI upravo najslabiji u drugom području u kojem se najviše potencira - dizajniranju slajdova. Upravo u tom području iskaču brojni AI alati, baš kao gljive poslije kiše. Neću ih ni pokušati krenuti nabrajati, ima ih zaista mnogo. Prezentacije generirane tim alatima na prvu izgledaju fino i ispolirano. Dizajn te cijeli look&feel je ujednačen, što svakako pozdravljam. Međutim, svaki slajd je kombinacija prilično generičke (AI) fotografije i 3-5 natuknica. Vjerojatno je bolje da su te fotografije tu, nego da nisu i da imamo samo natuknice, ali generičke prvo-loptaške fotografije prezentaciji ne dodaju vrijednost. Govorim primjerice o slajdu o nekoj IT tehnologiji za koji će AI generirati predivnu fotku nasmijanih ljudi koji sjede oko računala, a preko cijele fotke će biti poluprozirni sloj nula i jedinica. Lijepo, međutim potpuno beskorisno ako želimo da publika bolje shvati navedenu specifičnu tehnologiju, a što je poanta tog slajda. Isto je i s nekom varijacijom mete, čovjeka na vrhu planine ili prolasku trkaćeg auta kroz cilj na slajdu koji govori o ciljevima te tehnologije. Takve fotke ili ikone većina ljudi stavlja po prezentacijama, a AI to prilično uspješno kopira. Metafore i analogije koristimo za objašnjavanje jednostavnih pojmova, a metafore i analogije daleko najbolje funkcioniraju za objašnjavanje složenih pojmova i koncepata. To nije samo moje mišljenje, studije neuroznanstvenice Carmen Simon potvrđuju ove teze. A o natuknicama sam već puno puta pisao. Realno, koristimo ih kao podsjetnik sebi što trebamo reći u prezentaciji, a što je nekako kontra osnovne logike slajdova, a to je da oni služe publici. Također, koristimo ih i zato što slajdovi ne služe samo prezentaciji uživo, već će funkcionirati i kao samostalni dokument koji ljudi sami prolaze pa onda po njima ne mogu biti samo slike jer nikome ništa ne bi bilo jasno. Kad bi vas pitao da mi opišete idealan slajd, pretpostavljam da vaš odgovor ne bi uključivao slajd pun teksta. Natuknice su (ponekad) nužno zlo. Osobno se trudim raditi slajdove bez natuknica ili sa što manje njih. Bolje da ih je 3-5, nego 6-8, ali da su neka posebna sreća – nisu. Sve u svemu, moglo je biti i gore, kao što je moglo i biti bolje. AI generira upravo prema svojoj definiciji – on je miš-maš viđenoga i prema tome je – prosjek. E sad, dobiti neki prosjek bez puno truda će mnogima zvučati vrlo primamljivo. To je sasvim u redu. Ali za one koje prosjek ne zadovoljava to jednostavno neće biti dovoljno dobro.
Što AI ne može?
Konačno, AI vam neće pomoći oko druga dva stupa uspješne komunikacije. AI se bavi isključivo činjenicama i faktima – logosom. Ethos i pathos (kredibilitet govornika i emocije) će igrati važnu ulogu u svakoj komunikaciji gdje je na drugoj strani – čovjek. Da, i u poslu. Ni to nije samo moje mišljenje, već Aristotelovo pa znate na koga trebate baciti drvlje i kamenje ako se ne slažete. I sami znate što vam bude najzanimljivije u jednoj prezentaciji: priče, primjeri, analogije, nešto neočekivano, kreativno, zanimljivi rekviziti, osobni pogled prezentera, interakcija,… Upravo je to popis stvari gdje AI ne briljira, barem za sada. Stoga ću vam baš dati jednu analogiju iz uma homo sapiensa: AI vam može napraviti bazu – biskvit za kolač, ali AI vam ne može napraviti ono najfinije: finu kremu na vrhu, kao ni šlag ili mrvice. Pritom nimalo ne podcjenjujem važnost biskvita.
Što AI može?
Kao i uvijek, postoji i druga strana medalje. AI može biti prilično dobar kompanjon za stvari za koje ga danas mnogo manje koristimo ili se o tome samo manje govori. Istaknuo bi tri stvari koje mene osobno fasciniraju. Prva je sposobnost AI da skrati, promjeni ton ili sumira bilo kakav tekst, pa tako i onaj u prezentacijama. Taj dio funkcionira prilično dobro te zaista može uštedjeti mnogo vremena rješavajući jedan od češćih problema u našim prezentacijama, a to je preopširnost. Osobno za takve stvari koristim Grammarly te manje poznati Wordtune.
Druga je mogućnost postavljanje pametnih pitanja, posebno u fazi kreiranja koncepta prezentacije, ali i u svim kasnijim fazama. Od svih funkcionalnosti AI baziranih na jeziku, ta me najviše ugodno iznenadila. Kada bih kreirao neki svoj AI chatbot, vjerojatno bi išao u tom smjeru. Da sam Microsoft, prvo što bih implementirao u PowerPoint je da te provede kroz set pitanja prije nego počneš raditi na slajdovima. Drugi set pitanja ti postavi kad završiš prezu. Pitanja koja postavljam ljudima s kojima radim na njihovim prezentacijama omogućuju im da sami bolje shvate poantu, koncept i ciljeve svoje prezentacije. Pitanja ih tjeraju na razmišljanje, a to je magični sastojak kojeg u pravilu nema dovoljno. Kada daš dovoljno pravih pitanja, onda ne trebaš davati puno odgovora. Osim toga, učiš ih razmišljati. Učiš ih da sami ulove ribu umjesto da im ju ti uloviš. Koliko vidim, AI je već danas prilično dobar u postavljanju dobrih pitanja i vođenju kroz proces, a svakako kao neka početna točka koju će možda neki čovjek kasnije trebati rafinirati. Još bi jednu stvar tu napomenuo, a to je da za dobar rezultat od AI treba dosta vještine i rada – preoblikovanja, rafiniranja, potpitanja, i sl. Kao i bez AI, rezultat će biti proporcionalan količini truda, a onaj tko krene večer prije neće si dati mnogo šansi za uspjeh.
Treća će vas točka možda iznenaditi. Naime, treća je točka izvedba prezentacije. Mnogo videa koja gledamo i slušamo na Youtube ima naraciju koju ne radi čovjek, već neki AI glasovni avatar. Text-to-speech nije ništa novo, ali danas to nije na onoj robotskoj Stephen Hawking razini, danas AI glasovni avatari zaista zvuče kao čovjek. Odaberemo jezik, vrstu i ton glasa te dobijemo rezultat koji je prilično uvjerljiv. Možemo čak snimiti i uzorak vlastitog glasa te kreirati svog vlastitog avatara. Neki alati već ubacuju i pokoji „hmm“ ili neke druge vrste ljudskih „grešaka“ kako bi zvučali – ljudskije. Fascinantno, a posebno kad uzmemo u obzir koliko je izgovoreni jezik kompleksan. Isto to nam slijedi i s videom. Kako izgovoreni tekst ima debeli sloj dodatne kompleksnosti u odnosu na pisani, tako video ima još deblji dodatni sloj kompletne neverbalne komunikacije. Pedesetak mišića u licu kreira ogroman broj varijacija mimike i ekspresija, a koje ljudi itekako dobro raspoznaju. A to je samo lice... Video avatari su danas još uvijek na onoj Stephen Hawking razini gdje je prije bio text-to-speech, ali samo je pitanje vremena kada će se i tu dogoditi proboj. Deepfake slučajevi već su tu, ali ta razina tehnologije još uvijek nije lako dostupna širokim masama.
Budućnost
Hoćemo li u budućnosti slati svog avatara ili holograma da izvede prezentaciju koju je taj isti stroj i generirao? Hoće li publika također slati svog avatara da tu prezentaciju posluša? Zvuči totalno besmisleno. Zašto bi dva stroja komunicirala prezentacijama? Pa opet, i (meni) besmisleno ima svoj prostor u svijetu. Na LinkedInu, gdje sam relativno aktivan, sve više toga pišu strojevi, a siguran sam da i sve više strojeva to čita, lajka i komentira. Istovremeno i fascinantno i zastrašujuće. Kao i svaka nova tehnologija, AI nosi podjednaku količinu prilika i opasnosti. Na nama je hoćemo li AI koristiti kao nadogradnju ili kao zamjenu.
Comments